Osnove autoakustike

Dakle da prvo definiramo par pojmova koje ću upotrebljavati kod izražavanja, nazovimo to rječnik:

SPL – sound pressure level, ili po našem nabijanje, bolesno glasna muzika, ono za db drag.

SQ – sound quality, ili po našem finoća zvuka, uhu ugodno za slušanje.

RMS – prava snaga onoga o čemu se govori

INSTALACIJE:

Možemo reci da je to osnovno od kuda trebate početi u koliko planirate ugradnju pojačala u automobil. Počnimo redom…

AKUMULATOR:

Kod akumulatora je bitno da ima čim više ampera (A), ne amper sati (Ah) nego AMPERA, ljudi to stalno brkaju. Kod ugradnje ozvučenja za „svakodnevno“ slušanje (600 – 700 W RMS) biti će vam sasvim dovoljan običan akumulator (vesna, dephi itd.), poželjno da ima 500 ili više ampera. Kod ozvučenja preko 700 W RMS bilo bi poželjno staviti jaci akumulator, po potrebi i alternator. Postoje akumulatori za SPL takmičenja (db drag) koji su kompaktnih dimenzija a velikog kapaciteta (2500 i više ampera). Naravno i malo više koštaju.

OŽIĆENJA:

Poželjno je napraviti takozvani „Big 3“. To je postupak stavljanja debljih kabela za masu od akumulatora do alternatora i do šasije automobila. Kod tog postupka stavljaju se kabeli 20+ kvadrata. Dobra masa je jako bitna kod rada pojačala, da može isporučiti zadovoljavajuću snagu i stabilnost.

Kabel napajanja pojačala (+) stavlja se prema snazi pojačala. Postoji tablica za to po kojoj se vidi koliki presjek kabela je potreban na određenu duljinu kabela i snagu pojačala. Okvirno uzmemo za kabel duljine 5m, znaci do gepeka automobila: do 100 rms – 10 kvadrata; od 100 do 600 rms – 20 kvadrata, od 600 do 1400 rms – 35 kvadrata, od 1400 do 2200 rms – 50 kvadrata, preko 2200 rms – 75 kvadrata. Dakle pojačalu morate osigurati dovoljno struje da bi moglo raditi ispravno. Kabeli moraju biti sa sitnim licnama, postoje tzv. kabeli za napajnja pojačala, te kompletni setovi za priključak pojačala. Debele licne ne dolaze u obzir, ili nedaj bože onakvi kabeli ko na utičnici od kućnih instalacija (žile). Zašto je to tako znat će bolje objasniti dečki iz smjerova elektrotehnike. Ja znam ali malo mi je teže objasniti 

Masa pojačala (-) mora biti čim kraća. Šarafi se na DOBRO OŠMIRGLANI dio šasije automobila, te mora biti dobro pritegnuta. Presjek kabela mase je poželjno da bude isti kao i od kabela napajanja (+). Kvaliteta spoja mase je jako bitna za dobar rad pojačala.

Žice zvučnika – ovaj dio baš ne znam najbolje objasniti, ali ću okvirno. Nije pravilo kao kod napajanja - „čim deblje tim bolje“. Za Zvučnike je dovoljna debljina kabela od 0,75 do 2,5 kvadrata, ovisno o snazi. Za subwoofere 3,5 do 8 kvadrata.
Interkonekcijski kabeli, ili činč kabeli – kabeli po kojima low level signal dolazi do pojačala. Moraju biti dvostruko ili vise oklopljeni sa izolacijom protiv smetnji. Izbjegavati one jeftine po 2 kn metar jer samo postoji mogućnost da budu se smetnje pojavile.
Remote žica služi kao veza između pojačala i glavne jedinice (kaziča). Kroz nju glavna jedinica šalje pobudni signal pojačalu kada je uključena/isključena, pa se isto tako pojačalo uključi/isključi.
Kondenzator ne služi da bi vam prestala blinkati svjetla na autu, kak ekipa to voli definirati. On se stavlja da poravna napon u trenutku kad lupi bas. Pojacalo potegne puno struje u tom trenutku, i postoji mogucnost da napon padne ispod 13.8V, pa tak ostanemo uskraćeni za dobar, jaki udarac bassa. Kondenzatora imamo raznih kapaciteta (0,5F, 1F, 2F…). Da se razmemo, kondenzator je isto potrošač struje koju nam daje akumulator. I prije stavljanja kondenzatora budite sigurni da imate dosta debeli naponski kabel potegnut do pojačala i dobar akumulator.
Savjeti kod polaganja instalacija – UVIJEK treba razdvojiti činč kabel od kabela napajanja, jer će se u protivnom javljati smetnje i šumovi. Ako vučemo instalacije do bunkera najbolje je po jednoj strani kroz prag (onoj di je akumulator) najkraćim putem provesti napajanje i remote žicu za paljenje pojačala, a po drugoj strani činč kabele i kabele od zvučnika. Ako postoji mogućnost kabele od zvučnika možete provući i kroz sredinu automobila. Dio kabela napajanja koji prolazi kraj motora automobila preporuča se izolirati samogasivim termo-bulžirom.

CENTRALNE JEDINICE:

Ili kako se to popularno naziva „kazič, cede, radijo, empetri, devede itd…“ Dakle, postoji više vrsta centralnih jedinica sa različitim mogućnostima kvalitete reprodukcije i mogućnostima reproduciranja određenih zapisa.

Tuner/kazeta – lagano stvar prošlosti


Tuner/cd – isto polako odlazi u prošlost.


Tuner/mp3/wma/usb – u današnje vrijeme za reprodukciju se pretežno koriste ove centralne jedinice.


Tuner/DVD/Divx – multimedija – reprodukcija video zapisa, mp3, wma, jpg….

Kako odabrati centralnu jedinicu – odlučujete se za centralnu jedinicu zavisno od zahtjeva koje imate. Što se tiče tehničkih karakteristika, također zavisi da li imate spojeno pojačalo ili ne. Neke centralne jedinice imaju na sebi ugrađene visoko i nisko propusne filtere, tako da ne trebate to štelati na pojačalu, već pojačalo stavite da radi u full modu a preko centralne jedinice štelate rezove frekvencija. Postoji još niz opcija za štelanje zvuka i pogona zvučnika koje pružaju centralne jedinice iz viših klasa.
Za manje zahtjevne korisnike koji nemaju namjeru spajati pojačalo u svoj sustav biti će dovoljne i jeftinije centralne jedinice. Glupo je kupovati skupu centralnu jedinicu ako ćete preko nje ganjati 2-4 zvučnika. Znam par ljudi sa spikom „kakef sam radijo kupil, dal sam 9384615,3134 kuna za njega, pravi je“ a tira 2 zvučnike na njega. Za te novce je mogel kupiti i pojačalo i poštene zvučnike te jeftiniji radio. U glavnom jasno je kaj hoću reći.
Snaga centralnih jedinica nema veze sa onom snagom kaj piše na njoj (4x50 i sl.). To je kao neka maksimalna snaga. Prava RMS snaga je od 4x19 w do u najboljem slučaju 4x30 w.
Kod odabira centralnih jedinica dobro je znati i koje proizvođače birati. Pa evo po meni neka rang lista „popularnih“ od najboljih prema lošijim: Alpine, Clarion, Pioneer, RockfordFosgate, JVC, Kenwood, Panasonic, Slony. One roadstare i kung-fu sranja mi se neda komentirati. U ovoj listi sam sortirao prema kvaliteti reprodukcije zvuka. Sony uvjerljivo zadnji. Nije to moje subjektivno mišljenje, to su podatci s neta, testovi itd.

ZVUČNICI I UGRADNJA/PRIPREMA:

Razlikujemo subwoofere, bas zvučnike, srednjotonce i visokotonce.

Svaki zvučnik ima svoje TS (Thiele-Small) parametre. Ti parametri govore nam o karakteristikama zvučnika, te pomoću njih možemo izračunati adekvatnu kutiju za pojedini zvučnik. Za proračun zvučničkih kutija danas postoje razni softveri. Među poznatijima su „Bassbox“ i „Win ISD“.

Kako biramo zvučnike:

Biramo ih prema zvuku kakav želimo i prema opremi sa kojom ih napajamo. Idemo prvo prema zvuku. Boja i kvaliteta zvuka zvučnika određena je sa materijalom od kojeg je načinjena membrana zvučnika, te od kvalitete skretnice. Membrane visokotonaca su metalne ili svilene. Svilene daju mekan, topao i ugodan zvuk, a metalne jaki prodoran i precizan zvuk. Srednjotonci, basevi i subwooferi izrađuju se od papira ojačanog vlaknima, ppc-a, aluminija, magnezija, kelvara, fibera. Cilj svih zvučnika je da membrana bude čim lakša i čim čvršća. Za prirodan i topao zvuk najbolja kombinacija je papirnati bas/srednjotonac i svileni visokotonac.
Oprema nam također sugerira na što moramo paziti kod odabira zvučnika. Nije najvažnije da zvučnik ima puno vata. Najvažnija je osjetljivost zvučnika izražena u decibelima (db – to je ono kaj piše u parametrima zvučnika, npr. 90db sensitivity). Taj podatak nam govori koliko decibela proizvede zvučnik pri 1 vatu na udaljenosti od 1 metar (neznam jel to 100% tak, ali tak nekak od prilike). Dakle zvučnik sa većom osjetljivošću će pri jednakoj snazi biti glasniji od zvučnika sa manjom osjetljivošću. Neki proizvođači poput sonya i sličnih znaju taj podatak malo napuhati, isto kao i podatak o snazi.
Snaga nam je bitna ako imamo pojačalo. Znači ne bude se zvučnik od 100w čul bolje od onoga kaj ima 30w, stvar je u osjetljivosti, kaj opet dobar dio ljudi nikak da shvati. Ak imamo pojačalo koje daje 100 w RMS po kanalu, dobro je da nam i zvučnik ima približno toliko. Uvijek je bolje da je pojačalo malo jače od zvučnika pa da ima rezerve. Na taj način postižemo bolju kontrolu membrane pojačalom te ujedno i precizniji zvuk.
Da malo prokomentiram navode snage na zvučnicima. Dakle imate zvučnik i na njemu piše 500/1000w. To znači da je 500W prava snaga, a 1000w je onaj maksimum kaj more podnesti a da ne zgori baš odma. Već sam napomenul da to neki proizvođači napuhneju male.

Savjeti za ugradnju – dampiranje i paneli:

Ugradnja u vrata – postiže se dubok bas. Moramo imati na umu da nam kod takve ugradnje puno zvuka odlazi na zvonjavu lima i tapecirunga vrata. Isto tak i svi ljudi oko nas čuju kaj nam svira na zvučnike. Da bi spriječili takve pojave trebamo dampirati vrata i tapecirung. Dampirati bi značilo umrtviti vibracije. Za to postoje već gotovi materijali, poput bitumenske paste protiv vibracije i samo ljepljivih bitumenskih trakica (dynamat, brax…). Ti materijali su jako dobri no i dosta skupi za običnog, manje zahtjevnog korisnika. Zato ima i alternativno rješenje. U prodavaonicama boja i lakova ima za kupiti prelakirljivi body za zaštitu pragova na automobilima. To je bitumenska masa koja se nanosi kompresorom na željenu površinu i stvrdne se. Učinak je jako dobar, isprobano na Datsunu od Bišćana!
Paneli nam služe da bi usmjerili bas zvučnik u željenom smjeru, ili da bi napravili zatvorenu kutiju za zvučnik. Kod zatvorenih panela dobijemo manje basa nego u vratima, ali precizniji kick.

Prednji zvučnici:

Oni nam moraju biti glavni izvor zvuka. Logično je da nam zvuk dolazi od naprijed a ne od iza. To bi recimo bilo isto tak ko da si na koncertu i okreneš leđa pozornici . Govoreći iz iskustva, najbolje je da su prednji zvučnici tipa odvojeni sistemi sa skretnicama. Pri tome možemo imati 2-way i 3-way sisteme. Dakle ne govorim o koaksijalnim zvučnicima (ono, bas-srednji-visoki sve u jednom) već o odvojenim sistemima sa skretnicom. Pri tome srednjotonac/bas stavimo u vrata ili panele (zatvorene/otvorene), a visokotonac (tweeter) smjestimo tako da si naštelamo visinu stagea zvuka u visini glave vozaća. Mjesta za postavljanje visokotonaca mogu biti u uglovima armature ispod prednjeg stakla, u A-nosaču (od retrovizora) ili u štokove od prednjeg stakla. Skretnica nam služi da filtrira zvuk na način npr. da frekvencije od 0 do 900 Hz pušta na srednjotonac/bas, a frekvencije od 900 Hz na gore pušta na visokotonac. Također svaka skretnica i ima svoju strminu reza. No o tome ne znam puno tak da neću ni pisati.

Stražnji zvučnici:

Stavljaju se u stražnja vrata i/ili na policu od gepeka. Ti zvučnici mogu biti i koaksijalni jer za ljude koji se voze otraga i onak nije bitno kakav bude zvuk, glavno da je vozaču dobro . Te zvučnike nazivamo Rear Fill ili popuna zvuka od iza. U pravilu ih nije nužno stavljati, ali ak imate subwoofer onda oni koji se iza voze ne čuju baš puno zvuka osim basa. Ako nemate subwoofer, stavljanjem ovalnih zvučnika na policu poboljšat ćete kvalitetu basa u autu. Ovalni zvučnici (6x9 ili 7x10 incha) su u pravilu bolji od običnih zvučnika po pitanju basa zbog veće površine membrane. Ovalni zvučnici su u glavnom koaksijalnog tipa. Ljudi najčešće griješe kod izbora ovala, i općenito koaksijalaca. Umjesto da uzmu 2-sistemce ili eventualno 3-sistemce oni uzmu četvero i petero sistemce, što je po meni obična glupost i bacanje love. Pa najbolji ovalni zvučnici na svijetu (DLS R1070) su 2-sistemci. Kod četvero sistemaca dobijete znači ovalni bas, srednjotonac-visokotonac, visokotonac i onaj mali visokotonac. Ova dva zadnja su čisti višak i jeftina roba. Oni prvi izgore i kasnije dobijete kreštavi i muljavi zvuk iz njih.
Još jedna stvar kod ugradnje zvučnika na policu. Ako imate u bunkeru subwoofer, a na policu stavljate zvučnike, bilo bi jako poželjno zatvoriti iste sa donje strane police u kutije. Jer u protivnom neće biti dugog vijeka. Subwoofer će ih izbijati prema gore, a to je za njih jako štetno.

Subwooferi:

Služe za reprodukciju najnižih frekvencija (0-125 Hz). Mogu biti razne veličine i oblika. Neke standardne veličine okruglih subwoofera su 25 cm, 30 cm, 38 cm, 45 cm. Imamo još i kvadratnog oblika te peterokutne. Prema TS parametrima određujemo koja vrsta kutije je najbolja za pojedini subwoofer. Kutije mogu biti bassreflex, kompresija i bandpass. Postoje i freeair subwooferi koji se stavljaju na policu. Smještaj kutije u gepeku zavisi od oblika automobila. Za automobile bez repa (golf, micra, polo, A3, yaris itd.) najbolji rezultati se postižu ako je kutija okrenuta da woofer gleda prema iza. Kod automobila sa repom (vectra, passat, accord, superb) najbolji rezultati postižu se ako je kutija okrenuta da woofer gleda prema gore ili u bok. Kod automobila koji imaju odvojen gepek od putničke kabine najbolje je da subwoofer gleda prema naprijed. Ali treba imati na umu da se kod bassreflex kutije ostavi dosta mjesta ispred reflex otvora. Kod kompresije woofer može biti skroz do sica. Tip subwoofera ne biramo prema izgledu (kao većina ljudi) već prema vrsti muzike koju slušamo. Ako ciljamo na kvalitetu zvuka odlučit ćemo se za kompresionu kutiju i woofer koji radi dobro u kompresiji. Ako ciljamo na glasnoću (rnb, dance, techno) odlučit ćemo se za bassreflex kutiju. Bandpass kutija se radi ako želim da nam naglašeno svira određeni raspon frekvencija (npr. 30-70 Hz).

POJAČALA:

Pojačala dijelimo po broju kanala i klasi.

Po broju kanala imamo 1, 2, 3, 4, 5 i 6-tero kanalna pojačala.

1-kanalna pojačala ili monoblock

Ta pojačala su predviđena za pogon subwoofera. Obično na sebi imaju nisko propusne filtere, subsonic filter, bassboost i potenciometar za okretanje faze. Nisko propusni filter služi da propušta samo niske frekvencije na subwoofer (do 125 Hz). Možemo ga štelati na potenciometru do koliko Hz želimo da propušta. Obično se stavlja između 80 i 90 Hz. Ako filtriramo na centralnoj jedinici pomoću njenog nisko propusnog filtera, onda na pojačalu nisko propusni filter okrenemo do kraja (125 ili više Hz). Subsonic služi da bi uklonio najniže frekvencije od dolaska na subwoofer. To su obično frekvencije od 0 do 20 Hz, koje i onako ne čujemo. Smisao toga je da se ukloni nepotreban hod woofera kod najnižih frekvencija te tako dobijemo na kontroli membrane. Bassboost služi za naglašavanje određene frekvencije. Neka pojačala imaju samo prekidač on/off za bassboost, dok kvalitetnija pojačala (npr. DLS-ova) imaju štelanje jačine boosta i štelanje frekvencije koju želimo boostati.
Prednost monoblockova je ta što su stabilni na manjim otporima. Da objasnim na primjeru. Imamo monoblock koji daje snagu od 350w na 4 ohma, 700w na 2 ohma i 1200w na 1 ohm. Na koliko ohma će raditi pojačalo ovisi od woofera koje spojimo na njega. Ako spojimo 1 woofer od 4 ohma na pojačalo će isporučiti najviše 350w RMS. Ako pak spojimo 2 woofera od 4 ohma, ili 1 woofer sa 2 zavojnice od 4 ohma paralelno na pojačalo, dobit ćemo otpor od 2 ohma, znači da će pojačalo davati najviše 700w RMS.

Da pojasnim kak se spajaju wooferi.

SERIJSKI – dakle imamo 2 woofera, svaki ima 1 zavojnicu od 4 ohma (iliti 1 + i jedan -). Serijski spojimo + i + skupa pa na pojačalo, - i – skupa pa na pojačalo. Na taj način pojačalo radi na manjem otporu, isporučuje više snage, ali se i više grije te radi veća izobličenja (THD) zvuka. Ujedno je i kontrola woofera slabija zbog pada damping faktora.

PARALELNO – taj spoj prakticiramo ako želimo dobiti veći otpor. Na primjer, imamo 2 woofera, svaki ima zavojnicu od 2 ohma. Od jednog woofera spojimo + na pojačalo a od drugog spojimo – na pojačalo. Preostale + i – koji su ostali slobodni spojimo međusobno sa komadom žice za zvučnike. Na taj način smo (u ovom slučaju) dobili otpor od 4 ohma.

2-kanalna pojačala:

Česta namjena ovih pojačala je pogon subwoofera. Dakako mogu služiti i za pogon običnih širokopojasnih zvučnika. Kvalitetnija pojačala imaju na sebi visoko propusni i nisko propusni filter, bassboost, štelanje strmine reza nisko propusnog filtera (12 db/oct, 24db/oct). Kada koristimo 2-kanalno pojačalo za pogon woofera ono radi u bridge modu. Većina novijih 2-kanalaca ima mogućnost rada u bridge modu.
U bridge spajamo tako da uzmemo od jednog kanala + a od drugog -. Kod spajanja u bridge moramo paziti na otpor na kojem je pojačalo stabilno. Ako u uputama od pojačala piše npr. da daje 2x100w na 4 ohma i 2x200w na 2 ohma, znači da je u bridgeu stabilno na 4 ohma, ne manje. Kada bi kod istog pojačala postojao navod snage od npr. 2x350w na 1 ohm, to bi značilo da je pojačalo stabilno na 2 ohma u bridgeu. Da pojasnim, kada woofer od 4 ohma spojimo u bridge na pojačalo, pojačalo ga prepoznaje kao otpor od 2 ohma. Kada bi postigli manji otpor od preporučenog pojačalo bi otišlo u protect mode.
Kod pogona širokopojasnih zvučnika možemo koristiti visoko propusni filter. On uklanja frekvencije ispod 50 Hz koje ti zvučnici ne mogu kvalitetno reproducirati. Također možemo štelati njegovu visinu (od 50Hz na više).

3-kanalna pojačala:

Takvog jednog imam ja u autu (DLS CA31). To su pojačala za manje zahtjevne korisnike jer obično nemaju veliku snagu. Ajde konkretno uzmimo ovo gore navedeno DLS-ovo pojačalo. Ima 3 kanala, 2 od 2x50wRMS za pogon široko pojasnih zvučnika te 1 od 170/280w RMS za pogon subwoofera. Ovih 170w je na otporu od 4 ohma, a 280w na 2 ohma. Kod mene je spojen na 2 ohma. Ta pojačala automatski imaju 2 chinc ulaza, jedan za zvučnike a drugi za subwoofer. Prednost im je što su kompaktni i što jednim pojačalom možete staviti u pogon ozvučenje automobila.

4-kanalna pojačala:

Mogu služiti za pogon 2 para zvučnika ili 1 para zvučnika i subwoofera. Možemo ih iskoristiti za složiti 2-way aktivnu skretnicu za odvojene sisteme (zvučnike), to naravno zavisi od skretnica na pojačalu. Obično se daju staviti u bridge mode. Npr. iz 4x50w u 2x180w.

5-kanalna pojačala:

Isto ko i 3-kanalna, samo što imaju još 2 kanal više za pogon širokopojasnih zvučnika.

6-kanalna pojačala:

Isto kao i 4-kanalna, samo imaju 2 kanala više. Ljudi ih koriste za pogon kompletnog ozvučenja u automobilu, a nerijetko ih koriste i kao 3-way aktivnu skretnicu.

Klase pojacala:

Po klasama pojačala dijelimo na A-klasa, AB-klasa, B-klasa i D-klasa. To su one za koje ja znam. A, AB i B klasa su analogna pojačala. Redom kojim su napisani idu od najkvalitetnije prema manje kvalitetnoj klasi Karakterizira ih topao zvuk. Troše dosta struje, potrebno im je dobro napajanje. Dosta se griju. Većih su dimenzija a manje snage od D-klase. D-klasa su digitalna pojačala. U glavnom su to monoblockovi za subwoofere, ali postoje i digitalna pojačala za širokopojasne zvučnike. Alpine je nedavno izbacio jednog takvog na tržište. Daju veliku snagu pri relativno maloj potrošnji struje. Po mojem osobnom iskustvu digitalca se isplati uzimati samo za SPL natjecanje. Meni osobno AB klasa pojačala ima ljepši zvuk na subwooferu.